O namaUslugeProjekti
Rubrike
Kontakt

Press
TV
www
Pod lupom
Naš stav
Pitamo vas
Ebart Lab
Drugi o nama
Galerija
RANE OD NATO BOMBI BOLE I POSLE 24 GODINE
24. Mart 2023. godine
Dnevnik
NA DANAŠNjI DAN 1999. GODINE ZAPADNA VOJNA ALIJANSA POČELA VAZDUŠNO BOMBARDOVANjE SR JUGOSLAVIJE

Danas se navršavaju 24 godine od početka vazdušnih napada NATO na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju, koji su trajali 11 nedelja i u kojima je, prema različitim izvorima poginulo nekoliko hiljada civila i oko 1.000 policajaca i vojnika.

Tog 24. marta 1999. godine, oko 19 i 20 sati, prvi avioni poleteli iz baze NATO u italijanskom Avijanu i građani Jugoslavije mogli su čuti neobičan zvuk. Sirene za vazdušnu opasnost značile su da je otpočelo NATO bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije.

Odluka o bombardovanju tadašnje SRJ doneta je, prvi put u istoriji, bez odobrenja Saveta bezbednosti UN. Naredbu je američkom generalu Vesliju Klarku, tadašnjem komandantu savezničkih snaga, izdao generalni sekretar NATO-a Havijer Solana.

Klark je docnije u knjizi „Moderno ratovanje” napisao ne samo da je planiranje vazdušne operacije NATO-a protiv SRJ intenzivirano sredinom juna 1998. već i da je završeno krajem avgusta te godine.

SRJ je napadnuta pod izgovorom da je krivac za neuspeh pregovora u Rambujeu i Parizu o budućem statusu pokrajine Kosovo i Metohija. Pošto je odluku o neprihvatanju stranih trupa potvrdila Skupština Srbije, koja je predložila da snage Ujedinjenih nacija nadgledaju mirovno rešenje sukoba na Kosovu, NATO je započeo vazdušne udare krstarećim raketama i avijacijom, na više područja u Srbiji i Crnoj Gori. U bombardovanju SRJ učestvovale su borbeni avioni 19 zemalja sa oko 1.000 letelica: lovci, lovci-bombarderi, bombarderi, špijunski avioni...

Prve bombe su tog 24. marta 1999. oko 19.45 sati pale na pretežno vojne i policijske položaje i objekte u Prištini i drugim mestima na Kosovu. Skoro istovremeno bombe su padale i u Novom Sadu, kada je razorena policijska stanica na Klisi, a kasnije tokom večeri i u mnogim drugim gradovima širom Srbije i Crne Gore koja je bila tada deo SR Jugoslavije.

Gotovo da nema grada u Srbiji koji se tokom 78 dana napada bar nekoliko puta nije našao na meti snaga NATO. U noći između 24. i 25. marta počela je serija napada na području Batajnice, zatim je odjeknula jedna eksplozija u regionu Ralje i tri jake detonacije oko Avale. Pogođena je i radarska stanica u Rakovici.

Ako su prvo gađani samo vojni, ubrzo se prešlo i na privredne, a potom, bez osnova i opravdanja, i na civilne ciljeve. Oštećeni su 14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69 škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok je 38 mostova razoreno. U noći 23. aprila 1999. godine u dva sata i šest minuta nakon ponoći, NATO je u napadu na zgradu nacionalne televizije usmrtio 16 radnika RTS-a. To je bio prvi slučaj da je medijska kuća proglašena za legitimni vojni cilj.

Tokom bombardovanja izvedeno je 2.300 vazdušnih udara na 995 objekata širom zemlje, a 1.150 borbenih aviona lansiralo je približno 420.000 projektila, ukupne mase 22.000 tona.

NATO je lansirao 1. 300 krstarećih raketa, izručio 37.000

kasetnih bombi, od kojih je poginulo oko 200 osoba a ranjeno više stotina, i upotrebio zabranjenu municiju sa osiromašenim uranijumom. Uništena je trećina elektroenergetskog kapaciteta zemlje, bombardovane su dve rafinerije u Pančevu i Novom Sadu, koja je „tučena” čak 12 puta sa više od 250 projektila velike razorne moći, a snage NATO-a su upotrebile i takozvane grafitne bombe radi onesposobljavanja elektroenergetskog sistema.

Novi Sad je jedan od gradova koji su pretrpeli najveća razaranja. Pamte Novosađani razaranja zgrade RTV Novi Sad na Mišeluku, pogođena je i zgrada Banovine... Bombe su padale i na stambene objekte: na Đurđevdan je, na svu sreću izbegnuta velika tragedija, kada su na Detelinari pala četiri projektila i ostavila 80 porodica bez krova nad glavom...

Nema sredine u kojoj pre 24 godine nisu padale bombe. U pamćenju su još prizori sprženog voza u Grdeličkoj klisuri, uništenog valjevskog „Krušika”, čačanske „Slobode”, niške pijace, na kojoj je, u sedmom mesecu trudnoće stradala žena...Besomučno su razoreni i Aleksinac, Surdulica, Kuršumlija... Pod ruševinama su ostale čitave porodice.

Ovaj besomučni napad završen je 10. juna usvajanjem Rezolucije 1244 SB UN. Dan ranije predstavnici Vojske Jugoslavije i NATO, u Kumanovu su, pod jednim šatorom, potpisali Vojnotehnički sporazum, kojim je utanačeno povlačenje naših vojnih i policijskih snaga. I, ulazak u južnu srpsku pokrajinu međunarodnih trupa - Kfora.

Multinacionalne snage, u čijem sastavu je bilo 37..200 vojnika, iz 36 zemalja, imale su zadatak da obezbede mir za sve nacionalne zajednice na Kosmetu. A kako su ga „obezbedile”, govori podatak da je od početka njihovog mandata sa Kosova i Metohije proterano 280.000 Srba i drugih nealbanaca. Kidnapovano - 1. 500. U južnu srpsku pokrajinu ušlo je, tada, 800. 000 Albanaca. Od toga - trećina koja na Kosmetu nikada nije živela.

Posledice NATO-bombi i danas, 24 godine kasnije, se itekako osećaju. Najviše po broju obolelih od malignih bolesti. O materijalnoj šteti koja je naneta Jugoslaviji tokom bombardovanja izneti su različiti podaci. Tadašnje vlasti u Beogradu procenile su štetu na oko sto milijardi dolara i zatražile nadoknadu od članica NATO-a. Grupa ekonomista G17 štetu je procenila na 29,6 milijardi dolara.

Antrfile:

Srušena tri mosta u Novom Sadu

Tokom besomučne agresije NATO je srušio sva tri mosta na Dunavu u Novom Sadu: Varadinski 1. aprila i tada je poginuo Oleg Nasova. Samo dva dana kasnije, 3. aprila srušen je Most slobode i tom prilikom je ranjeno sedmoro ljudi. Žeželjev most je najduže odolevao bombama NATO, iako je gađan četiri puta: srušen je 26. aprila sa šest razonih projektila.

U pomoć je tada priskočila vojska, koja je pontonirskim skelama prevozila ljude s novosadske na sremsku stranu i obrnuto.

Oboreni nevidljivi

F-117 A i F-16

Vojska tadašnje SRJ je u suprotstavljanju vazdušnim udarima bila je u inferiornom položaju. Jednostavno, nismo imali avione i rakete da se borimo s 19 država. Ipak, i u takvoj situaciji postignut je uspeh: najpre je 27. marta u ataru sela Buđanovci, kod Rume, oboren ponos američke borbene avijacije, nevidljivi F-117 A. Oborili su ga pripadnici tadašnje 250. raketne brigade iz Jakova ruskom PVO raketom “neva”. U rejonu Gučeva, kod Loznice, 2. maja oboren je F-16.

Autor: M. BOZOKIN
Preminula Tina Tarner
25. Maj 2023. godine
Arhiva vesti