O namaUslugeProjekti
Rubrike
Kontakt

Press
TV
www
Pod lupom
Naš stav
Pitamo vas
Ebart Lab
Drugi o nama
Galerija
ŽIVIM U PRIŠTINI I NIČEG SE NE PLAŠIM
26. Novembar 2015. godine
Večernje Novosti
BEOGRAĐANKA DRAGANA ĐUKIĆ SE ZBOG NOVINARSKOG ADRENALINA PRESELILA U GLAVNI GRAD JUŽNE SRPSKE POKRAJINE

KOLIKO Srba bi danas smoglo hrabrosti da se preseli u Prištinu? Naročito onih, čiji koreni i nisu sa Kosmeta? Jedna od retkih koja se odvažila na ovaj korak je i Beograđanka Dragana Đukić! Ova tridesetogodišnja novinarka, kojoj čak ni dedovi nisu poreklom sa Kosova i Metohije, pre dve i po godine, iz srpske prestonice preselila se u Prištinu. Od tada i radi u redakciji Drugog programa Radio-televizije Kosova koja priprema i emituje celodnevni program na srpskom jeziku.

Pre nego što je spakovala kofere, o Prištini, kaže, nije mnogo znala, ali je politička situacija na Kosmetu interesovala još tokom studija na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Pre prvog dolaska u Prištinu, 2011. godine, sa jednom nevladinom organizacijom, nije se, veli, plašila, ali je bilo adrenalina. Sve joj je bilo daleko i strano kao da ide na kraj sveta, u neki drugi svet. Potom je u Prištinu odlazila još nekoliko puta, na seminare.

Od početka 2013. godine tražila sam posao i imala ideju, da ukoliko iskrsne neko radno mesto, dođem u Prištinu i malo duže živim i radim - priča Dragana. - Na sajtovima za pretraživanje posla gledala sam radna mesta i u Beogradu i u Prištini. Baš u to vreme, maja 2013, počelo je i emitovanje programa na srpskom jeziku na RTK. Odlučila sam da se prijavim i - primljena sam. Imam dobru platu, dovoljno da platim iznajmljivanje stana u Prištini i sve troškove, da ne moram da se dovijam. Ne bi, kaže, volela da se stekne utisak da je na Kosmet otišla zbog nedostatka posla u Beogradu. Pre zaposlenja u Prištini nikada nije radila kao novinar, ali je to nije sprečilo da krene na put i proba da se dokaže u ovom poslu.

U Prištini iznajmljujem stan i nekoliko puta sam se preseljavala - nastavlja Dragana. - Albanski jezik razumem pomalo, ali ga ne govorim. Najviše ga, u stvari, razumem kada se piše ili govori o politici, jer na poslu uglavnom pratim politiku. Bez obzira na to što živim u Prištini, nisam dovoljno "okružena" albanskim. Na poslu pričamo srpski, a većina žitelja Kosmeta zna ili srpski ili engleski. Neretko čujem i Albance da odlično govore srpski, posebno starije. Zbog odluke o preseljenju, njenim roditeljima i sestri, kaže, uopšte nije bilo svejedno.

Za njih je bio šok što idem u Prištinu da živim i radim - kaže Dragana. - I tada i danas predlažu mi da potražim posao u Beogradu. Najburniju reakciju zapravo su imali kada sam 2011. prvi put krenula u Prištinu. I svaki sledeći put su reagovali. Nikada se nismo svađali, ali jednostavno nije bilo kao da sam im, na primer, rekla da idem da radim u Novi Sad. Čudna je ta mešavina njihovih osećanja. Ponosni su i zadovoljni svime što sam postigla, ali bi voleli da to nije u Prištini. Verujem da su se sada navikli, ali zabrinuti jesu iako im uporno tvrdim da mi život nije ugrožen, da sam bezbedna i da u Prištini zaista više nije opasno. Iznenađenje zbog Draganinog preseljenja iz Beograda u Prištinu nisu krile ni kolege u matičnoj redakciji, ni oni koje je sretala tokom rada na terenu. Reakcije su, kaže, bile rezličite - od oduševljenja, preko čuđenja, do sumnje.

Antrfile:

BEZ AKREDITACIJE ZA SKUPŠTINU

U RODNOM gradu, Dragana Đukić je završila Petu gimnaziju i diplomirala FPN, smer Međunarodne studije. Na ovom fakultetu privodi kraju i master studije, smer Međunarodna bezbednost. Ne čudi zato, što na poslu prati uglavnom političke teme. - Najtužnije mi je što mi ni za ovu godinu nisu dali akreditaciju za izveštavanje iz kosovske skupštine - kaže naša sagovornica. - Bez obrazloženja, bez objašnjenja. Kolege i poznanici nagađaju da je razlog to što sam iz Beograda. Paranoja se nekada oseća u vazduhu.

KAFIĆI

OD februara 2014. živim kod nekadašnjeg "Slovenija sporta" - priča Dragana. - Najviše vremena provodim u stanu i na poslu. Odem ponekad do parka na kafu, da prošetam ili trčim. Posle dve i po godine, Prištinu sam dobro upoznala. Sa prijateljima često idem na piće ili ručak, večeru. Nema mnogo toga da se vidi, uglavnom su kafići, restorani, klubovi. Broj kafića i restorana u, ipak, malom, prašnjavom i raskopanom gradu zaista je neverovatan.
Autor: J. MATIJEVIĆ
Preminula Tina Tarner
25. Maj 2023. godine
Arhiva vesti