O namaUslugeProjekti
Rubrike
Kontakt

Press
TV
www
Pod lupom
Naš stav
Pitamo vas
Ebart Lab
Drugi o nama
Galerija
DOMAĆI DRAMSKI TEKST NA REPERTOARU
30. Maj 2018. godine
Dnevnik
TRIBINA STERIJINOG POZORJA I SRPSKOG CENTRA MEĐUNARODNOG POZORIŠNOG INSTITUTA

Kako bi trebalo da se radi, kako se uglavnom radi i ko pravi repertoar, osnovna su pitanja od kojih je krenula tribina „Domaći dramski tekst na repertoaru naših pozorišta – mogućnosti i iskušenja“, održana u ponedeljak u Srpskom narodnom pozorištu, u organizaciji Sterijinog pozorja i Srpskog centra Međunarodnog pozorišnog instituta. Uvodna pitanja pripremila je dramaturškinja Ateljea 212 Jelena Mijović, koja je tokom rasprave rekla i „Brod tone...“, da bi rečima „...a mi sviramo na palubi“ njenu misao dopunio moderator tribine, teatrolog dr Svetislav Jovanov.

Jelena Mijović je ukazala da je najčešća praksa (i) danas da reditelji daju predloge pozorištima koji će tekst režirati. To otvara pitanje uloge dramaturga u pozorištu, koje je ugroženo i u samoj sistematizaciji rada, odnosno kao legitimno radno mesto. Takođe, uvodnom rečju Jelene Mijović otvorena su i pitanja razlikovanja dramaturga kao dramskog pisca, kao saradnika u kreiranju predstave i dramaturga kao tvorca repertoarske politike, idejnih smernica jednog pozorišta.

- Samo 14 replika!?! – navela je, iz ugla rediteljke, Snežana Trišić, iskustvo rada sa glumcima, kad je u pitanju odnos prema dramskom tekstu. Za nju je tekst samo jedan od segmenata rada na predstavi, u okviru kojeg osnovnu nevolju čini komunikacija i saradnja između uprave, drama-

turga, reditelja i glumaca.

Iz ugla dramske spisateljice Tanje Šljivar, tema tribine ističe nešto što se stalno ponavlja i predstavlja mogući izvor frustracije – dokazivanje potrebe za savremenim dramskim tekstom.

- Pisci ispred svog vremena!?! – čuđenje je koje ne može da otkloni Tanja Šljivar. – Problemi jesu i u piscima, ali i u školovanju, izostanku drugih vidova podrške zapostavljenom njiževnom žanru, kao što su javna čitanja dramskih tekstova i njihovo objavljivanje u časopisima.

Glumca Sašu Torlakovića, koji je trenutno i umetnički direktor Narodnog pozorišta Sombor, tema tribine vodila je u priču o urušavanju institucionalnog pozorišta u Srbiji, koja niti imaju, niti mogu da zaposle dramaturge. Torlaković je ipak izrazio optimističan stav da put kvalitetnog dramskog teksta do pozorišnih scena ipak postoji, iako je on u velikoj meri popločan ličnim zalaganjem i inicijativama.

- Pisci opstaju ako se posle završetka školovanja u prve četiri godine plasiraju na scenu – mišljenje je Marine Milivojević Mađarev, koja predaje na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, upućujući ih da što ranije uspostavljaju živ kontakt sa pozorišnim kućama i konkretnom radu.

Da dramaturg treba što pre da postane deo rada na procesu stvaranja pozorišne predstave, misli i dramska spisateljica Branislava Ilić. Ona kaže da bez praktičnog rada u pozorištu, samo obrazovanje ne donosi ništa unapređenju situacije. Kao uvodničarka drugog dela tribine posvećene savremenim dramskim piscima, dramaturzima, repertoarskim i drugim politikama, Branislava Ilić se zapitala i o ulozi Sterijinog pozorja u tome. Nejasno definisan „domaći dramski tekst“, selektorski kriterijumi, društvene okolnosti i trendovi, kritički angažman pisaca, nove forme i ukus publike, samo su neke od označenih celina na čijem se preispitivanju i sistematskom radu na unapređenju, mogu poboljšati i uslovi za postojeće i buduće generacije dramskih autora i dramaturga.

Antrfile:

Autor: I. BURIĆ
Preminula Tina Tarner
25. Maj 2023. godine
Arhiva vesti