|
|
SOMBORCI POŽNJELI MEDALJA9. Jun 2019. godine Večernje novostiGRAD ZELENILA I BOGATE KULTURNE BAŠTINE IZNEDRIO PLEJADU VRHUNSKIH SPORTISTA
SOMBOR se sve češće pominje u svetu zahvaljujući sjajnom košarkašu Nikoli Jokiću, NBA igraču Denvera, koji je sa 24 godine postao megazvezda.
Amerikanci sada znaju da je rođen "u tem Somboru", kako peva Zvonko Bogdan. Sigurno će Joka još više i još dugo proslavljati svoj grad, a prva prilika za to biće Svetsko prvenstvo u Kini, gde će braniti čast srpske reprezentacije u koju se vratio posle olimpijske srebrne medalje osvojene u Riju 2016.
Grad bogate kulturne baštine - gde su mnogi umetnici i pesnici našli svoj ravničarski mir u kome su stvarali svoja najistaknutija dela (poput slikara Milana Konjovića i Save Stojkova, pesnika Laze Kostića, književnika i akademika Veljka Petrovića), i koji je nadaleko poznat po zelenilu, tačnije po bođošima koji su doneseni iz doline Misisipija još 1903. godine, i s pravom nosi epitet najzelenijeg grada - može da se podiči da je baš u njemu iznikla, pa i odnegovana, plejada vrhunskih sportista.
Na olimpijskim igrama, svetskim i evropskim prvenstvima, somborski sportisti su u poslednjih stotinu godina osvojili ukupno 260 medalja, od kojih je skoro polovina zlatnih. Sombor je iznedrio i 48 olimpijaca, koji su osvojili 18 medalja.
OSIM zbog dobroćudnog diva Jokića, ljubitelje košarke za Sombor vežu sećanja i na Radivoja Koraća: 2. juna se navršilo 50 godina od njegove tragične smrti. Jedan od najboljih jugoslovenskih košarkaša svih vremena poginuo je u 30. godini u saobraćajnoj nesreći 1969.
kod sela Kamenice, 12 kilometara od Sarajeva, vraćajući se posle utakmice između reprezentacije Jugoslavije i selekcije BiH.
Sahranjen je u Beogradu, kao prvi sportista koji je dobio mesto u Aleji zaslužnih građana. Prema rečima Milana Stepanovića, ovdašnjeg hroničara i istoričara, njegov kovčeg bio je, na insistiranje predsednika SFRJ Josipa Broza Tita, prekriven olimpijskom zastavom umesto jugoslovenskom trobojkom, jer se smatralo da je veći od zemlje koju je predstavljao i da je pripadao celom svetu.
NJemu u čast, FIBA je 1971. ustanovila evropsko košarkaško takmičenje nazvano "Kup Radivoja Koraća", koje je trajalo do 2002. godine. Danas je to zvaničan naziv košarkaškog Kupa Srbije "Radivoj Korać Žućko", kao počast jednom od najslavnijih naših sportista u 20. veku - pojašnjava Stepanović.
Korać je rođen u Somboru 5. novembra 1938. Majka Zagorka je bila iz stare, građanske, somborske porodice Gradinski, a otac Bogdan, čiji su otac i stric bili sveštenici, poreklom iz Like. Rano detinjstvo i ratne godine Žućko je proveo u ovom gradu.
Po završetku rata, roditelji su se preselili u Beograd, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju, i upisao Elektrotehnički fakultet. Počeo je da igra za OKK Beograd, debitovao je u saveznoj ligi 1957.
i iste godine postao najbolji strelac prvenstva, a taj uspeh ponovio je još šest puta. Sa svojim klubom četiri puta je osvojio naslov prvaka Jugoslavije.
Sa reprezentacijom Jugoslavije je osvojio srebrnu medalju na svetskim prvenstvima 1963. i 1967, na EP 1961. i 1965. i na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968.
Korać je bio i vrstan poznavalac muzike, slikarstva i književnosti (prijateljevao je sa Ivom Andrićem, koji mu je posvetio zapis u svojim "Znakovima pored puta"), i smatra se da je upravo on doneo prve ploče "Bitlsa" u Jugoslaviju.
VEKOVNU sportsku tradiciju ima Sombor.
Kolevka je rvanja, stonog tenisa, plivanja, vaterpola, iako za to nisu postojali adekvatni sportski tereni. Još od početaka u 18. veku, postao je stecište sportista, ovde već 160 godina traje organizovan sportski život.
Najbolji somborski sportista u dvadesetom veku je rvač Ivica Frgić. Višestruki državni prvak, reprezentativac sa više od 400 nastupa, na Olimpijskim igrama 1976. osvojio je srebrnu medalju, 1975. bio prvak Evrope, 1978. drugi na svetu, a sa svetskih i evropskih prvenstava doneo je još tri bronzane medalje. Potom se posvetio trenerskom radu u matičnom klubu Radnički, bio je šef stručnog štaba svih državnih selekcija, predsednik Sportskog saveza grada Sombora. Preminuo je 31. oktobra 2015. u 63. godini.
Značajnu karijeru imala je rukometašica Mirjana Đurica, udata Vermezović.
U svojoj bogatoj kolekciji ima dve olimpijske medalje - srebrnu iz Moskve 1980. i zlatnu iz Los Anđelesa 1984.
(u Seulu 1988. sa reprezentacijom Jugoslavije je bila četvrta). Sa Svetskog prvenstva 1982. ima bronzu.
Aranka Binder, šampionka u streljaštvu, zbog sankcija nametnutih SR Jugoslaviji, na Olim - pijskim i g r a m a 1992. u Barseloni takmičila se kao nezavisni učesnik i osvojila bronzanu medalju u disciplini vazdušna puška.
PRVI rvači koji su učestvovali na Olimpijskim igrama bili su Somborci Pišta Nađ i Nikola Grbić, poreklom Ličanin. Bilo je to 1924. u Parizu. Malo je poznato da je između dva svetska rata skoro kompletna stonoteniska reprezentacija bila iz Sombora, a najpoznatiji među njima je Ladislav Heksner. Višestruki državni prvak i rekorder u plivanju Đerđ Sentđerđi bio je učesnik pariske olimpijade, ali je bio i član prve vaterpolo reprezentacije Jugoslavije na Sveslovenskoj olimpijadi 1928. godine.
Počeli su atletičari da treniraju 1872. godine, i taj klub i danas postoji. Najpoznatiji somborski atletičari su Helmar Miler i Siniša Peša.
Posle Drugog svetskog rata počinju da se razvijaju i drugi sportovi, a pun zamah dobijaju sredinom prošlog veka, kada Sombor ima žensku prvoligašku rukometnu ekipu, sjajne odbojkaše, kajakaše, kuglaše i šahiste, a na scenu stupaju i džudo i karate, čiji će takmičari kasnije steći svetsku slavu.
Gimnastičarka Tereza Kočiš osvajala je medalje na evropskim i svetskim prvenstvima, a učestvovala je na Olimpijskim igrama 1952.
u Helsinkiju i 1960. u Rimu.
Rvač Stevan Horvat bio je dvostruki prvak sveta i jedini rvač u svetu i jedini sportista sa ovih prostora koji je dobio svetsku nagradu za fer-plej "Pjer de Kuberten".
Ivan Ivančević, nekada vrsni gimnastičar i prvak, 16 godina je bio predsednik Tehničkog komiteta Svetske gimnastičke federacije.
U Bezdanu je rođena Antonija Nađ, srpska kajakašica na mirnim vodama, osvajač medalja na evropskim prvenstvima, evropskim i svetskim kupovima, mediteranskim igrama.
PAMTE se slavni dani ženskog rukometa u Jugoslaviji i legendarna Dragica Palaversa Mijač, rođena u obližnjem Stanišiću, koja je blistavu karijeru gradila u ORK Dalma Split. Sa reprezentacijom SFRJ osvojila je srebrnu medalju na Svetskom prvenstvu 1971. u Holandiji i zlatnu 1973. u Beogradu.
Sadašnju generaciju rukometašica Srbije predvode rođene Somborke - kapiten Katarina Krpež Šlezak i Kristina Liščević, zaslužne što smo se radovali srebrnoj medalji na Svetskom prvenstvu 2013. u "Beogradskoj areni".
Jožef Holpert (rođen u Bezdanu) počeo je da igra rukomet u Crvenki, tada jednom od najjačih jugoslovenskih klubova, a pripadao je jugoslovenskoj reprezentaciji koja je na Svetskom prvenstvu 1986.
osvojila zlato i, dve godine kasnije, na Olimpijadi u Seulu - bronzu. I braća Čutura, Dalibor i Davor, Ličani po poreklu, igrali su uspešno za nacionalni tim Srbije.
AGASI iz Sombora nadimak je velike teniske nade Filipa Krajinovića, koji je belim sportom počeo da se bavi u rodnom gradu već sa pet godina.
Presudnu ulogu u kreiranju asova svetskog sporta imali su i imaju nastavnici u školama. I Nikola Jokić je u ovdašnjoj OŠ "Dositej Obradović" počeo pronicanje u tajne košarkaške igre, a talenat su otkrili njegovi nastavnici, koji su ga prosledili u KK So koš, koji i danas okuplja najmlađi uzrast dece.
Žitelji Sombora ponose se ovim vrhunskim sportistima.
Pogotovo što je većina njih sportskim veštinama naučena na školskim terenima.
Danas su u gradu aktivni rvački klubovi Radnički i Soko, Teniski klub Žak, a u Bezdanu Kajkaški klub Dunav. Među najstarijim somborskim sportskim kolektivima je 107 godina "star" Fudbalski klub Radnički, gde su ponikli i sadašnji internacionalci Miloš Kosanović i Nemanja Milić, nekadašnji prvotimac Crvene zvezde, kao i najnoviji fudbalski penzioner Vladimir Torbica, donedavno stub subotičkog Spartaka. Svi dvoranski sportovi (rvanje, košarka, odbojka) krenuli su ka uspesima iz Sportskog centra "Soko" (bivši Sokolski dom). Sportisti iz ovih klubova i danas učestvuju na mnogobrojnim takmičenjima, regionalnim, državnim i međunarodnim, i osvajaju medalje. Antrfile:
KOLEVKA VATERPOLA
VATERPOLO je naš najtrofejniji sport, a malo ko zna da je vaterpolo kod nas rođen u - Somboru. "Fudbal u vodi", nastao u Glazgovu juna 1869, kada su se sastale dve grupe škotskih mornara, došao je ovde u prvoj deceniji 20. veka. Doneli su ga somborski studenti, iz Budimpešte.
Izgradnja Velikog bačkog kanala stvarala je povoljne uslove da u ovom ravničarskom gradu, dosta udaljenom od Dunava, počne da se igra vaterpolo.
Entuzijazam somborskih studenata ubrzo je urodio plodom. Igrači Somborskog sportskog udruženja osvojili su 1913. pokrajinsko prvenstvo Mađarske, a posle Prvog svetskog rata, somborski vaterpolisti osvojili su 1921. i naše prvo državno prvenstvo. Septembra te godine, u hladnoj vodi Bledskog jezera, igrači iz bačke varošice ubedljivo su trijumfovali ispred igrača iz Splita, Zagreba, Sušaka i LJubljane. Imena Hamedera, Laloševića, Maurera, Žigmonda, Šuljoka i Lugomerskog zapisana su kao prvi državni prvaci. Somborci su taj svoj uspeh ponovili i sledeće godine.
Autor: JOVICA BEKIĆ
|
|
Arhiva vesti
|