|
|
POZORIŠTE JE PERMANENTNA BORBA PROTIV RAVNODUŠNOSTI 7. Novembar 2018. godine DanasPredstavom „Korešpodencija“ Zvezdara teatra u Užicu počeo 23. Jugoslovenski
pozorišni festival - Bez prevoda
Užice - Komadom „Korešpodencija“, po tekstu Borislava Pekića, u režiji Gorčina
Stojanovića i izvođenju ansambla Zvezdara teatra, koji je publika ocenila sa
4,36, u Užicu je počeo 23. Jugoslovenski pozorišni festival - Bez prevoda.
Na festivalu se, po oceni selektora, prikazuje sedam najboljih predstava iz
prošlogodišnje produkcije u regionu, bez obzira na pozorišni žanr ili poreklo
pisca.
Pozorišna dvorana je bila puna, a publika je odlično reagovala na komad, deo
Pekićevog obimnog dela „Zlatno runo“, za koji je dramatizaciju uradio Borislav
Mihajlović Mihiz. Glumci: Branislav Lečić, Slavko Štimac, Anica Dobra, Joakim
Tasić, Jelena Stupljanin i Branko Vidaković nagrađeni su dugotrajnim aplauzom.
Epistolarnu komediju o problemima cincarske trgovačke porodice Njegovan s kraja
1847. i početka 1848. godine, u vreme građanske revolucije u Beču i Beogradu,
glumci, koji skoro sve vreme sede, uspeli su da ožive zanimljivim rediteljskim
i glumačkim rešenjima, dajući komadu posebnu dinamiku i ironično se na sceni,
nalik kabareu, bordelu i cirkusu, poigravajući sa velikim istorijskim temama,
mitovima, pokušajima stvaranja građanskog društva.
Navodeći da je želeo da postavi sva tri srpska komada koji se bave 1848.
godinom, poput Sterijinih „Rodoljubaca“, „Maske“ Crnjanskog i Pekićeve
„Korešpodencije“, Gorčin Stojanović je naveo da tekst „Korešpodencije“ „nije
kratio, nego trimovao, neke delove radikalizovao, a nešto mu i dodao“, a potom
podsetio na to da je Mihiz govorio da su njegove dramatizacije i adaptacije
predlošci za izvođenje, a ne konačni pozorišni tekstovi.
- Ovo je naravno Pekić, a ima i veoma mnogo Mihiza. Praktično sam više dodao
nego što sam oduzeo tekstu - rekao je Stojanović i ocenio da je „građansko
društvo u večitom nastajanju i da su ovakvi komadi veoma aktuelni“.
Navodeći da je „Gorčin lukavo smestio komad u prostor između cirkusa i
bordela“, Bane Vidaković je objasnio da je nova „Korešpodencija“ mnogo
dinamičnija od istoimenog i čuvenog komada, koji je premijerno izveden 1980.
godine u Ateljeu 212.
„To nam je pomoglo da čitavu stvar pretvorimo u život. Publici je teško da
prati prepisku, a i jezik je arhaičan, a onda se ispostavilo da je to za nas
dobra zabava i izazovan domaći zadatak“, objasnio je Vidaković.
Pohvalivši komad i igru glumaca i navodeći da „ne bi želeo da bude pogrešno
shvaćen“, Amir Imširević, dramaturg i pisac iz Sarajeva, koji je na festivalu u
ulozi kritičara, naveo je da je „u pozorištu zasićen Mešom Selimovićem i Ivom
Andrićem“ i da mu i se čini da su to „autori koje smo na silu naterali u
teatar“.
- Da su želeli, oni bi pisali za teatar. Naterani smo da gledamo loše
adaptacije i upravo iz tog razloga srećan sam što sam video ovu predstavu koja
je, zahvaljujući Gorčinu, podjednaku pažnju podarila i glumcima i piscu -
ocenio je Imširević i dodao da je uživao u scenskom prostoru cirkusa i u
navodnoj statičnosti, u kojoj su glumci naterali publiku da ih pažljivo sluša.
Otvarajući festival, za koji je rekla da je „osmodnevna Užička pozorišna
republika“, književnica i rediteljka Vida Ognjenović je poručila da je on
„svetkovina teatarske smelosti, slobodnog zamaha igre i vrhunskih dometa“, te
da je „pravo pozorište permanentna borba protiv ravnodušnosti koja je njegov
smrtni neprijatelj“.
„Festival će uskoro proslaviti četvrt veka. Time će poreći svaku skepsu i
užegli malograđanski strah od remećenja mlakog mira i jalove poslušnosti, kao
što sve to svojim delom, majstorski poriče veliki pesnik, dramski pisac i
prozaista Ljubomir Simović, inače stameni potporni stub ovog festivala. Neka se
zato festivalska zavesa večeras s ponosom podigne u njegovu čast“, poručila je
Vida Ognjenović.
U holu Narodnog pozorišta otvorena je izložba fotografija sa prethodnog
festivala, autora Radovana Baje Vujovića, uglednog užičkog fotografa, za koga
je reditelj i profesor Božidar Đurović, otvarajući postavku, naveo da „nije
samo revnosni hroničar festivala već 22 godine, nego i umetnik koji uspeva da
kroz objektiv uhvati i ovekoveči suštinske, najimpresivnije trenutke glumačke
igre“.
U Istorijskom arhivu Užice otvorena je izložba o „SAD - Srbija od 1918. do
2018. godine, diplomatski i kulturni odnosi“, autora Bore Dimitrijevića i
Miladina Miloševića, a o stogodišnjici tih odnosa govorili su Timoti Stendart,
savetnik za medije i kulturu ambasade SAD, Bora Dimitrijević i zamenik
gradonačelnika Užica Nemanja Nešić.
Takođe, u okviru pratećeg programa festivala, koji traje do 12. novembra, juče
su studenti Akademije umetnosti Novi Sad, u klasi profesorki Jasne Đuričić i
Sanje Ristić Krajnov, igrali ispitnu predstavu „Slučaj Harms“. Antrfile:
Program do 12. novembra
Druge festivalske večeri, glumci NP Sombor su igrali predstavu „Kad bi Sombor bio Holivud“, autorski projekat Kokana Mladenovića, a večeras je na programu Nušićeva „Ožalošćena porodica“, NP Beograd, u režiji Jagoša Markovića. Do kraja festivala publika će gledati: „Zašto je poludeo gospodin R?“ (R. Nj. Fasbinder/ Bobo Jelčić, JDP), „Ukroćena goropadnica“ (V.Šekspir/Ivan Plazibat, HNK Spli), „Pet života pretužnog Milutina“ (Milena Marković/Aleksandra Milavić Dejvis, Atelje 212) i „Krvave svadbe“, (Federiko Garsija Lorka/Igor Vuk Torbica, Grad teatar Budva i SNP Novi Sad). Poslednje večeri, u čast nagrađenih, ansambl NP Priština, koje je dislocirano u Gračanici, igraće „Strah i beda Trećeg rajha“ (B. Bretht/Slobodan Skerlić).
Autor: N. KOVAČEVIĆ
|
|
Arhiva vesti
|